Uspomena na profesora Josipa Vintera

Profesor Josip Vinter gotovo nečujno otišao je u povijest među velikane, događaje, datume o kojima je posjedovao  zavidno znanje. Zajednica u kojoj i nije bio shvaćen površno je doživljavala lakoću s kojom je interpretirao historiografske podatke na češkom i hrvatskom jeziku. Bio je nepopustljiv u zadacima postavljenim kao cilj. Bio je drugačiji, osebujan… Poticao je, motivirao glasno sa željom da događaji i ljudi iz bliske i daleke prošlosti ne ostanu zaboravljeni nego da žive, u pričama. Čovjek izvan formata u zajednici koja nepisana pravila postavlja kao sustav novih vrijednosti postaje nekako izoliran. Izlaz iz stanja izolacije je prijateljstvo. Možda za prijateljstvo osim virtualnog mi u ovom ludom svijetu nismo spremni. Možda su takvi prijateljski odnosi jednostavno zapostavljeni, zaboravljeni, kao što su zaboravljeni ljudi i događaji koje je profesor Vinter oživljavao u sadašnjosti. Možda bi raspon znanja koje je posjedovao profesor Vinter bio prepoznat i uvažen od zajednice da je njegovo poslovno uporište umjesto u školi bilo u nekom arhivu, institutu, mjestu za neometan istraživački rad. Splet životnih okolnosti, preokrenute vrijednosti u svijetu u kojem borba za svoju glupost na štetu pameti onog koji predstavlja opasnost na ljestvici društvenog napretka, čovjeka jednostavno dovedu u stanje zatvaranja u sebe. Kada izostanu razgovori koji nadahnjuju, temelji filozofije života postanu lomljivi a imunitet podložan infekcijama. To je za intelektualce teren u kojem se i bez borbe prepuštaju. U takvom svijetu profesor Vinter jednostavno je gotovo nečujno odšetao među povijesne veličine svijeta, datume koji nešto znače i ljude koji su snagom svog karaktera mijenjali svijet na bolje. Posljednji ispraćaj profesora Josipa Vintera je danas na groblju u Daruvarskom Brestovcu.