Slavimo dobru igru ne nužno i pobjedu
Pobjeda je slatka a igra nadahnjuje. Kvizaška scena u Hrvatskoj razvija se i privlači sve veći broj poklonika. Provjera znanja, brzina, koncentracija, uključenost, snalaženje u faktoru iznenađenja, dobar su trening za moždane vijuge. To su sve pokretači zbog kojih smo spremni biti kviz igrač. Drugi pokretač je brza zarada bez puno truda. Nije komplicirano samo što spektar znanja treba imati širinu svemira. Pobjeda i novac koji je prati u kvizaškom natjecanju određuju igrača kao vrsnog znalca. U takvim okolnostima malo se tko sjeti sreće. I sreća je potrebna za doći do cilja. Ako su pitanja izvučena iz naftalina a odgovore osim onih koji su ih pisali znaju rijetki, e tad svi znamo kako igrača nije pomazila sreća. Kviz igrači koji su sudjelovali a nisu dobili i nisu pobijedili, kao da nisu ni igrali, iako su naši prijatelji, poznanici, kolege… E pa nismo ljudi od senzacije. Želimo biti podrška poznanicima, našim Daruvarčanima koji su izašli na nemilosrdnu javnu Kvizašku scenu i nisu je zatresli pobjedom. Profesor Vladimir Ivić bio je odličan i u trećoj Potjeri, nasmijan i vedar, dobar igrač. Iako je pokazao široki spektar znanja, pobjeda je izostala. U svakom slučaju za vedrinu duha i dobar nastup kojemu je malo nedostajalo do pobjede, čestitke profesore … I na koncu slavimo igru a ne pobjedu!