Otrovne kemikalije i dalje su veliki problem u tekstilu koji nosimo na svakodnevnoj bazi

Prije desetak godina veliki svjetski brendovi i modne kompanije odlučili su u svoje poslovanje uvesti ekološke protokole te izbaciti štetne kemikalije koje utječu na stanje prirode

Kompanije koje se bave proizvodnjom odjeće često daju nerealna obećanja, a jedno od njih je i izbacivanje štetnih kemikalija iz proizvodnje. Naime, nakon što je Greenpeace prije desetak godina objavio kako su rijeke postale ružičaste i to od boja u odjeći, mnogi brendovi su potpisali odluku kako će učiniti sve kako bi to promijenili.

To se odnosi ponajprije na kemikalije koje se nikad ne razgrađuju te se povezuju s brojnim zdravstvenim komplikacijama kao što su tumori, ali i reproduktivni problemi. Nadalje, to su uglavnom supstance koje unaprjeđuju našu odjeću u smislu vodootpornosti te joj daju niz drugih prednosti, za razliku od prirodnih materijala.

Tehnički poznatije kao perfluoroalkilne i polifluoroalkilne tvari ili PFAS, te se supstance koriste za razne praktične primjene, uključujući pretvaranje običnog tekstila u onaj visokih performansi. Među njima su otpornost na vodu, mrlje, ulje i gužvanje. Zapravo, mnoga naprednija odjeća koju koristimo u outdoor svrhe moguće da sadrži te supstance, koje bi svijet mode trebao smanjiti ili potpuno izbaciti iz proizvodnje.

No, usprkos dogovorima, brojni svjetski brendovi nastavili su koristiti velike količine ove vrste kemikalija, ignorirajući dokaze koji su objavljeni u raznim znanstvenim istraživanjima. Naime, dokazano je da su te tvari iznenađujuće mnogo raširene, više nego što se misli.

– PFAS-ovi su prisutni na svemu što ima neku vrstu performansi vezanih uz bojenje, vodonepropusnost ili otpornost na vodu – izjavio je Alden Wicker, autor knjige ‘To Dye For’, piše nss.

PFAS su supstance i dalje prisutne u sportskoj i outdoor odjeći, a brendovi kao što su Patagonia i Canada Goose koriste ih u kabanicama, odnosno jaknama za kišu i vremenske neprilike. Ove se čestice nalaze i u Gore-Tex tkaninama i materijalima, za koje znamo da imaju vrhunske performanse.

Dakle, njihovo uklanjanje predstavlja veliki, gotovo nemogući izazov za cijelu industriju. Za sada svaka kompanija za sebe odlučuje kako će i koliko štetnih kemikalija izbaciti iz proizvodnje, no s time odlaze i performanse. Radi se o odjeći koja čini jednu čitavu nišu modne scene – outdoor stvari za razne aktivnosti.

Za sada je vrlo malo kompanija uspjelo u potpunosti ukloniti te kemikalije, a mnoge nisu ni pokušale. S druge strane, zdravstveni skandali u drugim industrijama koje koriste PFAS premaze, poput posuđa za kuhanje, podigli su svijest javnosti o rizicima povezanim s ovom kemikalijom.

Sve to potiče na generalno strože propise, koji će vrlo vjerojatno natjerati modnu industriju na ozbiljne mjere te istinsku promjenu u načinu proizvodnje.

Konačno, krajem rujna ove godine Kalifornija je usvojila zakon kojim se zabranjuje korištenje ovih tvari u proizvodnji i prodaji do 2025. Slični zakoni se razmatraju u državama kao što su Maine, Washington i New York.

S druge strane Atlantika, zemlje Europske unije nastoje provesti široke zabrane PFAS-a u nizu sektora, kao i u proizvodnji tekstila.

– Mislim da će modni brendovi to učiniti samo ako ih netko prisili na neki način – smatra Wicker.

Bit će, dakle, izazov i pronaći neke alternativne, sigurne načine kako odjeći dati performanse, tako da ona i dalje ima inovativne, prednosti novog doba. Razne nove varijante u industriji su tekstila već danas prisutne, no još su uvijek skupe te nisu za svakodnevno odijevanje. U svakom slučaju, tekstilni tehnolozi će morati pronaći neko novo rješenje, kako bi smanjili katastrofalan utjecaj sektora na prirodu.