Došao je i taj dan – omiljena teta Dubravka otišla je u mirovinu

Koliko je teta u vrtiću bitna osoba, shvatite onoga dana kada prvi puta morate ostaviti svoje dijete nekome, dok vi radite..

… ili možda i sami pamtite onu tetu koja je svako jutro brižno brisala suze koje ste neutješno ronili jer vas je mama ostavila a vi niste znali zašto…a onda ste s vremenom shvatili da je i njeno krilo poprilično sigurno mjesto!

Odgojitelji općenito imaju vrlo odgovoran posao jer svakodnevno sudjeluju u djetetovom odrastanju. Biti teta u vrtiću, eh to je posebna priča. Uglavnom su to osobe koje razmišljaju kao Dostojevski – „Duša ozdravi kad je s djecom“

Takva je bila i teta Dubravka.

Dubravka Prević na prvi pogled pomalo zatajna, često je o svome životu, strahovima, ljepotama, porodici pa čak i bolesti pisala na svome Facebook profilu i tako otkrila sebe kao jednu umjetničku dušicu. Ne čudi stoga kako se upravo tim profilom poslužila za oproštaj sa svima, a posebice djecom koju je kako kaže imala silnu želju ispratiti do kraja pedagoške godine.

-„Nisam jedva čekala da odem u mirovinu, već sam napisala molbu svom poslodavcu (vrtiću) da mi odobri da ostanem raditi nakon 65. rođendana jer želim ispratiti u školu svoje predškolce. Primila sam ih u skupinu „Suncokreti“ kad su bili dvogodišnjaci, još u pelenama, kao danas moja unučica Maša. Živjela sam slušajući njihove prve razumljive rečenice, pratila ih u prve šetnje i radovala se što su takva djeca u mojoj skupini. Bila sam dio njihovog odrastanja i napretka, a oni su bili moja djeca o kojima bih svakodnevno pričala sa svojim mužem. Bezbroj puta su me raznježili, ponekad i naljutili, ali život s njima mi je bio lijep.“

Brojni kolege, roditelji, prijatelji, teti Dubravki su poželjeli sretne umirovljeničke dane, što joj želimo i mi.

A ona je kako kaže zaokružila radnu priču, zadovoljno okrenula životnu stranicu i punim plućima krenula uživati sa svojim suprugom, djecom i unučićima.