Sarajevska priča, vedrina duha u kojoj raste grad

Uvod u priču je tok rijeke po kojoj se zove dio zemlje na brdovitom Balkanu. Rijeka je Bosna, jedna rijeka, a izvori moćni i ima ih puno. Svi ti izvori hladne vode iz planine oblikovali su dojmljiv krajolik i povezali se u jednu rijeku koja s Vrela Bosne kreće na svoj stotinama kilometara dug put a da bi s desne strane učinila rijeku Savu još većom. Iako Bosna ne zapljuskuje obale Sarajeva ona je izvor života za taj grad i dijeli ime sa zemljom koja malo koga može ostaviti ravnodušnim ni kada se izgovara s podsmijehom ni s ponosom. Uzvodno uz Bosnu stiže se u rubni dio šehera. Ni po Andriću ni po Selimoviću. U njihovo vrijeme nije bilo autoputa. Sada se u Sarajevo stiže brzo a putuje gradom sporo. Svaki pređeni kilometar ostavlja dojam kako je automobila koliko i zgrada, još i više. A ljudi, ljudi su zapravo Sarajevo. Kao da su izvan sve te gužve u nekoj nerazjašnjenoj vedrini zvonkim i vedrim glasom spremni pokazati koliko se raduju gostima. I ta vedrina duha u kojoj raste grad, to je duh Sarajeva. Drveće će ponovno zagrliti ulice i parkove jer stabla sporo rastu a poslužila su u jednom vremenu kada je tko zna kakva suluda ideja nekog bolesnog plana ranila grad i raselila ljude. Bit će tu ponovno velikih aleja i debele hladovine u parkovima samo treba malo vremena da stasaju i rašire se krošnje posađenih sadnica nekog novog drveća. A cvijeća ako ga se sada ne mogu učiti i gradskih vrtova bit će jednog dana… Polako… Sarajevo ima vremena.

Tako polako s dubokim i snažnim ljudskim pričama svoje goste dočekuje hadži Mirsad Brkanić u Kazandžiluku u srcu Baščaršije. Sve u ovoj radnji izloženo govori jezicima svijeta. Unikatni ručno rađeni predmeti i slike na zidovima iz kojih se vidi kako su ovdje bili i američki i hrvatski predsjednici. Kako se može pročitati u ovoj radnji porodica Brkanić s glavnim majstorom hadži Mirsadom imala je čast da ga kao jedinog majstora UNESCO uvrsti u svjetsku baštinu kazandžijskog zanata 2005.godine. Polako, mirno, staloženo, Mirsad u razgovoru otkriva tajne života i kaže, za biti u baštini UNESCO-a…
Brkanić

U Sarajevu je a kako se na sve strane može uočiti jako puno turista. Čini se kako po tom pitanju pojam sezona u Sarajevu ne postoji i kako grad po posjećenosti uopće ne zaostaje za Splitom ili Dubrovnikom
Brkanić

To je već stav jer kako kaže hadži Mirsad u kontekstu posjetitelja, turista…
Brkanić

Gledati i zapamtiti a uz to treba znati…
Brkanić

To je kaže hadži Mirsad suština…
Brkanić

Ne prodaje se ime s pečatom otisnutim na robi upitne kvalitete, i to je stvar koju treba zapamtiti
Brkanić

Malo dalje Morića han u ulici Sarači na Baščaršiji. Povijest i atmosfera unutar ovog mjesta pružaj osjećaj koji se pamti. Tik uz Morića han je Galerija Isfahan. Prostor odiše ljepotom izloženog ručnog rada tkanja, šivanja, kukičanja. I kako nas uvodi u Galeriju Isfahan još jedna iznimno interesantna osoba. Vanja Mijanović u kratkim crtama pojasnila je kako se dugo i strpljivo ručno rade tepisi a jedan je poseban, među top pet u svijetu, izložen i uramljen kao slika…
Mijanović

Takva izrada tepiha najviše se koristi za sliku
Mijanović

Tepih među top pet u svijetu je uramljen u okvir ručno urađen od hrastovog drveta s pozlatom. Slika dimenzija manja od metar s metar je na prodaju, a cijena?!
Mijanović

Unijeli smo malo sarajevskog duha u daruvarsku svakodnevnicu prvenstveno zbog turizma i načina komunikacije zanatlija s gostima. Nisu samo zanatlije povezane u priči s gostima svijeta u Sarajevu, tu su ugostitelji, konobari, mali trgovci, prodavači, proizvođači, majstori, zapravo svi koje svoj poslovni svijet grade na turizmu. U toj priči nema izvještačenosti, želje za dopadanjem pod svaku cijenu. Ima ono nešto po čemu se poznaje snaga karaktera, pa kome se sviđa ili ne sviđa, Sarajevo je kao i obično u svom filmu.