Razotkrivanje BBŽ u hodu na Camino putu

Hodočašće ne oslikava igra riječi s pogledom izdaleka. Shvatiti smisao hodanja znači biti dio grupe, uhvatiti korak s grupom od stotinjak ljudi i kretati se… Oko tri kilometra na sat po različitim terenima, asfalt, polje, livada, kolotrazi velikih strojeva, šumske staze, djetelina, kopriva… Na takvom putu sve je važno, biti s grupom, gledati naprijed i put pod nogama, pratiti tempo onih koji su iza. Prošli smo put kako bi osjetili i prenijeli lakoću kretanja, načine povezivanja, osjećaje koji vas obuzimaju za vrijeme pješačenja, zbližavanja s ljudima s juga, zapada, istoka i sjevera ove zemlje. Prohodati 25 kilometara je kretanje naprijed a istovremeno povratak u prošlost kada su se koracima dostizale daljine. Camino Bjelovarsko bilogorski je duh Španjolske u raskošnoj prirodi koju možemo ponosno pokazati svim posjetiteljima. U BBŽ to su livade, šume, potoci, drveće, sela, domaće životinje, lavež pasa u zboru od početka do kraja sela… To su hrastove, bukove i grabove šume, srne i bučni fazani, medvjeđi luk u šumi, djetelina, polja kamilice, obrađena tvrda zemlja i meki šumski putovi…Drugog dana, nakon mise u Crkvi svetog Josipa u Grubišnom Polju, započinje pješačenje. Početak je gradski, nogostupom do vile Moj mir, reprezentativnog objekta koji je izgradio i ustupio časnim sestrama milosrdnicama, Ivan Nepomuk Jermešić, važna osoba za Grubišno Polje, svećenik i prosvjetitelj o kojem je sestra Ivanka u kratkim crtama izdvojila najvažnije:
sestra Ivanka

Pred kraj svog života Ivan Nepomuk Jermešić izrazio je želju pokloniti Vilu Moj mir sestrama milosrdnicama:
sestra Ivanka

Pored Vile Moj mir je novi veliki objekt, Centar za starije osobe Grubišno Polje kao Novi dom za nešto više od 100 korisnika, i za preko 200 korisnika koji će imati pristup izvaninstitucionalnim uslugama. Vidljivo je kako je objekt u završnoj fazi izgradnje. Pješačenje se nastavlja, s ceste se prelazi na seoski put Velikom Jasenovačom pa preko svježe uzorane javne površine poljem do staze pokraj mirisnog polja koje je zadivilo glumicu hodočasnicu Ornelu Višticu. Kako otkriva to su…
Vištica

Hod kroz hrastovu šumu…
Vištica

Ulazak u Centar Mato Lovrak snažan je emotivni doživljaj. Kroz močvarnu šumu gdje je svaki posebni kutak popraćen natpisom koji je između ostalog istaknut i na Hrastu manekenu. To je mjesto gdje se traži tišina zbog prostora za kaljužanje divljih svinja, a pokraj je drvena staza Prijatelja prirode koja vodi do Mlina. Mlin je vjerodostojan prikaz načina života karakterističnog za ovaj kraj nekada. To nekada i nije bilo tako davno. Malo dalje od mlina je vlak. Snijega nema a vlak je baš poput onoga u kojem su u snijegu zapeli učenici Zadruge Sloga, Ljuban, Draga, Pero… Filmovi nastali po knjigama Mate Lovraka su prava remek djela. Dobrodošlicu u Lovrakovom centru hodočasnicima je poželjela ravnateljica Zvjezdana Galkowski:
Galkowski

U Lovrakovom centru gdje se nalaze replike mlina i vlaka…
Galkowski

Za okrjepu u Lovrakovom centru poslužen je vrhunski gulaš. To je tek 12 od 25 kilometara ovog puta. Sljedeće mjesto odmora i molitve je Crkva Duha Svetoga u Velikom Grđevcu. S tog mjesta grupi se pridružuje župnik Župe Uznesenja Blažene Djevice Marije u Končanici Tomislav Sanić:
Sanić

Put svetog Jakova originalni u Španjolskoj prohodao je u dužini od nekih tisuću kilometara Zagrebački Čazmanac Nenad Šepak. Hodanje je cilj jer hodanje daje snagu, motivira, pokreće i kako je prolazeći kroz šumu između Male Pisanice i Nove Rače na ovom Bjelovarsko-bilogorskom ogranku Camina Nenad Šepak rekao:
Šepak

Nenad Šepak je iskusni turistički maestro koji svojim poslom ne u riječima nego djelima kao i koracima na Caminu povezuje zelenu s plavom Hrvatskom. Ova Bjelovarsko-bilogorska Camino dionica sadašnjim razotkrivanjem u hodu jedan je od načina podizanja turističke ponude kod nas:
Šepak

Kao što smo to već rekli Nenad je prošao Put svetog Jakova u Španjolskoj:
Šepak

U Maloj Pisanici Ivica Gubo dao si je truda i napravio u realnoj veličinu drvenu Camino skulpturu:
Gubo

Vodič je posebna priča. Znamo ga kao svojevremeno najboljeg profesora u Hrvatskoj a upoznali smo ga sada i kao vodiča kojeg u prvom redu krasi smirenost, velika odgovornost, pažljivost, jednostavno ljudskost… Predsjednik Planinarskog društva Petrov vrh Josip Prević prati ritam hoda dugačke kolone hodočasnika u svakom trenutku, prvog dana bilo je 105 a drugog 72-je ljudi. Ako smo prošli 25 kilometara on je prošao barem dva više jer je konstantno u pokretu između početka i kraja kolone, drži grupu na okupu… U trenutku kada je jedan dio grupe bio u zaostatku negdje u šumi na obroncima Bilogore, sam se vratio po njih kako bi svi nastavili dalje do odredišta od kojeg nas je tada dijelilo samo nekoliko kilometara. Profesor Prević koji zrači optimizmom nakon dolaska na odredište podijelio je svoja promišljanja o ovoj Camino dionici Bjelovarsko-bilogorskoj:
Prević

Camino je jedan novi početak u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji:
Prević

Oznake su postavljene na dionicama Camina u BBŽ, a koliko je trebalo vremena da se utvrdi staza kojom će se kretati hodočasnici?
Prević

Hodočasnike su na odredištu u crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Novoj Rači dočekala zvona koja su zvonila sve dok zadnji hodočasnik u koloni nije došao do crkve. Na odredištu je hodočasnicima podijeljena Compostela, vrsta priznanja za put koji su propješačili. Organizator Camina Bjelovarsko bilogorskog je Bratovština Svetog Jakova – Hrvatska uz partnersku podršku gradova, općina, Župa, Turističkih zajednica i volontera.