Poruka iz Bučja za prekid gromoglasne tišine, za mir u ljudima i među ljudima

Bučje 34 godine nakon najveće razmjene zatvorenika 16.siječnja 1992.u Pakracu. Sjećanja naviru, traženje nestalih ne prestaje. 23 osobe zatočene u nekadašnjem logoru Bučje i danas se vode kao nestale. Vrijeme prolazi i nema saznanja koja bi pomogla u identificiranju nestalih osoba. Malo dobre volje, malo hrabrosti i odlučnosti, malo pokretačke snage i želje da se preokrene priča nakon 34 godine unijele bi tako potreban mir obiteljima nestalih. Dovoljan razlog da se progovori, otvoreno, jasno, točno i precizno… Ako riječi otvaraju put za mir u ljudima za mir među ljudima, zašto se godinama šuti. Poruka iz Bučja bolna je i odjekuje posvuda. Ivana Rihter je dijete nestalog hrvatskog branitelja Bohumila Dostala, zarobljenog 3.rujna 91. i odvedenog u logor Bučje. Ivana Rihter danas s pozicije djeteta nestalog oca kao predsjednica Udruge logoraša srpskog koncentracijskog logora Bučje kaže:
Rihter

Sudbina 23 nestale osobe zatočene u logoru Bučje i danas je nepoznata:
Rihter

Obiteljima nestalih najteže padaju obiteljski blagdani koji ih samo podsjećaju kako:
Rihter

Ovo su imena nestalih osoba u Bučju: Mirko Adžijević, Zdravko Barač, Juro Blažević, Bohumil Dostal, Ivo Egredžija, Franjo Jurković, Zdravko Kolar, Vitomir Margetan, Marko Marić, Viktor Oblak, Marijan Petrovečki, Darko Petrovicki, Ana Prajzner, Damir Rambousek, Marijan Svjetličić, Ivan Šreter, Dražen Takač, Ilija Turković, Drago Tutić, Ivan Turuk,  Igor Zalar, Nevio Zandona i Mirko Zebić.

Danas je kod spomenika u Bučju upriličena komemoracija koja je okupila bivše zatočenike, djecu i članove obitelji nestalih, izaslanike, predsjednika RH, predsjednika i potpredsjednika Vlade RH, Ministarstva hrvatskih branitelja, predstavnike općina, gradova, županija, izaslanstva policijskih uprava, predstavnike udruga, sve generacije, Hrvatsku u malom koja iz Bučja poziva na prekid gromoglasne tišine za mir u ljudima i među ljudima.