Gdje postoji kritika, društvo ima šansu
Pod optužbom o prodaji za Judine škude što je poprilično teška kvalifikacija nastavljamo potragu za informacijama koje čine našu svakodnevnicu na mikro lokaciju. O ovom poslu informiranja svi sve znaju, kada, što, kako, zašto, treba objaviti. Tematsko nadahnuće nekako se rasplamsa u doba izbora. Kritika je kraljica korigiranja nepravilnosti i zato pozdravljamo kritike i kada nas direktno udaraju otrovni jezičci sa svih strana. Pozdravljamo kritiku jer tamo gdje postoji kritika, društvo ima šanse. Ima stvari preko kojih zbog profesije ne želimo i ne možemo prijeći. Problem u našem društvu poremećenih vrijednosti nameće se instrumentaliziranjem kritike. Instrumentalizacijom kritike, kritičar želi postići svoje skrivene ciljeve. Platforma za postizanje prikrivenih ciljeva otvara se kada vas ili nas izlažu podcjenjivanju. Tko je onaj tko se diže u visine s kojih ironizira sve što s visina vidi, možda nadčovjek?! Ova kategorija primjerenija je društvenom sustavu davno poraženom. Kada se kritika veže uz posao koji radimo na Radio Daruvaru jasno nam je da postoji neki skriveni poticaj da lokalni informator bude bolji, međutim nije jasno zašto se čovjek odluči negirati sam sebe i prostor koji mu se otvara i u ovom programu zanemariti, podcijeniti da bi se izborio za svoj neki viši cilj ili možda širi prostor u programskom spektru radija. Prodaja za Judine škude bačen je sitniš za izdaju Spasitelja. Tko ovdje koga izdaje i za koga? Podcjenjivački je javni, ili novac od sponzora zvati Judinim. Ako je javni informator označen Judom nije valjda novac Spasitelj ili je možda spasitelj autor koji se komentarom obrušio na Radio Daruvar. Žao nam je što Svetost ne prepoznasmo na vrijeme. Nije nam žao što nam Bog nije novac i kada ga ustrajno nasitno brojimo.
Naš Mesija to ste svi vi, javnost koja angažirano otvara teme upućujući kritiku društva da život ovdje i sada, bude bolji. Na tragu postulata javnog informiranja koje slijedimo u profesiji o kojoj svi sve znaju, uključujemo predsjednika Hrvatskog helsinškog odbora za ljudska prava Ivana Zvonimira Čička. Pitanje za Čička je na tragu provjere kvalitete javnog informacijskog prostora u kojem svatko o sebi razmišlja kao o informacijskoj pretpostavci zbivanja
Taj protok mržnje koji zagađuje javni informacijski prostor otvara pitanje kakav to mi stvaramo medijski svijet u kojem se razbacujemo teškim kvalifikacijama, kako lokalno tako i globalno
Kako Ivan Zvonimir Čičak analizira temu zagađenog javnog informacijskog prostora
Još o javnom informiranju u današnjem svijetu
Na tragu pitanja kako riješiti situaciju, koja, svi smo suglasni u ocjeni uopće nije dobra, odgovor je odgoj savjesti, kaže Čičak razjašnjavajući tvrdnju
Od odgoja savjesti do odgovornosti za izgovorenu riječ, sve ima smisla za pouzdaniji i otvoreniji javni prostor u kojem se ne kamenuje nego ukazuje.
Irena Ivanović-Lasta
(Broj pregleda: 544)
Komentari
